Sibirski Haski je radni pas srednje veličine, koji spada u grupu polarnih pasa. Poreklo vuče iz istočnog Sibira i pripada porodici špiceva. Do popularnosti rase došlo je kada je Haski uvezen na Aljasku, gde je služio kao pas za vuču, odakle se brzo proširio u Kanadu i Sjedinjene Države.
Sibirski Haski je radni pas srednje veličine, koji spada u grupu polarnih pasa. Poreklo vuče iz istočnog Sibira i pripada porodici špiceva. Do popularnosti rase došlo je kada je Haski uvezen na Aljasku, gde je služio kao pas za vuču, odakle se brzo proširio u Kanadu i Sjedinjene Države.
Haskiji mogu biti različite boje, a ona može da varira od crno-bele, sivo-bele do crveno-bele. Boja očiju je takođe različita, pa iako su najpoznatiji po plavim očima, boja može biti i braon, a oba oka im ne moraju biti iste boje, po cemu su specifični.
Dlaka haskija je srednje veličine, a linjanje se ne odvija kao kod ostalih rasa. Linjaju se 2 do 3 puta godišnje – zavisno od vremenskih uslova i to tada traje desetak dana. Kupanje i svakodnevno češljanje su obavezni kada do menjanja dlake dođe. Pošto imaju dve vrste dlake linjaju se i pred leto, pa se tako prilagođavaju vremenskim prilikama (mogu da podnesu sve vrste klima). Haskiji nemaju klasičan “pseći miris” i relativno su čiste životinje.
Sibirski haski uživa društvo drugog Haskija i zato im je najbolje kada su u parovima. Oni se mogu odlično dresirati, iako vas mnogi mogu ubediti drugačije. Veoma su inteligentni, ali im dresura vrlo brzo dosadi, pa im stalno nešto odvlači pažnju zbog čega je trening teži. Moraju se izazvati da bi pokazali šta sve mogu, a klasični treninzi za Nemačke ovčare neće upaliti, već bi dresuru trebalo prilagoditi rasi. Treninzi bi trebali da počnu rano i da budu konzistentni, a oni će u svakoj prilici pokušati da vas nadmudre.
Najbolji nacin da se odgaji Haski je kao što bi se odgajilo i svako drugo dete....nežno, istrajno i sa dozom strpljenja.
Generalno su zdrave životinje i prosečno žive 13 do 15 godina.
Visina: mužijaci 53-60 cm, ženke 51-56 cm
Težina: mužijaci 20-27 kg, ženke 16-23 kg
Bigl je rasa pasa poreklom iz Velike Britanije, i to je najstariji gonič. Njegovo poreklo seže u doba stare Grčke (430. god. p. n. e.). Donesen je u Englesku Normanima iz Skandinavije- njihovi psi zvani „northerhunds“ bili su ukrštani sa grejhundima od kojih su verovatno nasledili brzinu i izdržljivost.
Bigl je rasa pasa poreklom iz Velike Britanije, i to je najstariji gonič. Njegovo poreklo seže u doba stare Grčke (430. god. p. n. e.). Donesen je u Englesku Normanima iz Skandinavije- njihovi psi zvani „northerhunds“ bili su ukrštani sa grejhundima od kojih su verovatno nasledili brzinu i izdržljivost.
Bigl je sam nastao otprilike u 14. veku. Najverovatnije je potomak staroengleskih goniča i harijera. Od godine 1300. postojali su mali goniči koji su peške pratili lovce većinom u lovu na zečeve ali sam naziv bigl se pojavljuje tek 1475. godine.
Naziv bigl je odvođen iz staroengleske reči „begle“ ili od keltske reči „beag“ ili iz francuske reči „beigh“ i sva tri izraza su u značenju mali. Bio je cenjen kao lovački pas i u kraljevskoj porodici. Organizovano gajenje ovog psa je počelo krajem 19. veka a klub u kome su se gajile ove životinje je bio osnovan 1890. godine a nekoliko godina kasnije je ova rasa došla i uSAD.
To je nezavisno pseto i ima sklonosti ka skitnji ali je drag i prijatan drug i ima prituljenu narav a voli i decu. Dobro podnosi toplotu i hladnoću i dobro se ophodi sa drugim rasama pasa.
Narav je mila i prijateljska kako prema ljudima tako i prema drugim psima bez agresivnosti ili bojažljivosti. Izvanredno se pokazao kao domaći prijatelj, kao prijatelj za decu a njegovo nadgledanje se završeva dočekom novog pridošlog u lepšem slučaju nepoverljivim lajanjem ali radosnim na pridošlicu. Bigl se druži sa ostalim psima i ukoliko je druženje veće utoliko je on sretniji. Ovo ponekad dovodi do teškoća jer kada ostaje sam on neprekidno laje. Bigl je prirodno nadaren za učenje i rado uči ali nema smisao za treniranje za službene pse i od njega ne treba očekivati bezrezervnu poslušnost i zadovoljen će biti u potpunosti sa različitim igrama. O lovačkim kvalitetima bigla nema sumnji. Sa radošću će ispunjavati sve zahteva pasa goniča i na tragu je bez premca. Bigl je temperamantan stvor i zahteva pokrete i zaposlenost. Od malena ga treba učiti odazivanju. Kada se dogodi da je na tragu vrlo je teško opozvati ga i ponekad se gubi na po nekoliko sati.
Standard rase
OPŠTI IZGLED snažan, kompaktno gradjen, mišicav, ne deluje grubo. KARAKTER bez znakova plašljivosti ili agresivnosti. Veseo pas, čija je narav okrenuta ka lovu, pre svega zeca, čiji trag prati. Odvažan, živahan, sa ustrajnošću i dolaženjem do cilja. Bistar inteligentan i uravnotežene naravi . GLAVA je srednje dužine, snažna, bez grubosti, kod ženki malo nežnija. Nabori na čelu ne sme biti.. Lobanja je blago zaobljena, srednje široka sa slabo izraženom potiljnom kosti. Teme je jasno izraženo i deli glavu na dva jednaka dela. Udaljenost od vrha nosa do temena jednako je udaljenosti od temena do potiljne kosti. Nos je crne boje, a kod svetlijih pasa dozvoljeno je odstupanje u pigmentu.
OČI su tamno smeđe ili boje lešnika, prilično velike i smeštene relativno daleko jedno od drugog. UŠI su duge, sa zaobljenim vrhovima, kada se povuku napred, dopiru skoro do vrha nosa, nisko su postavljene i tanke. Prednjim deo mora da prijanja uz obraz.
USTA Zubalo je pravilno, kompletno i makazasto, pri čemu sekutići gornje vilice bez razmaka sedaju na one iz donje vilice.
VRAT je blago zaobljen, dovoljne dužine da omogući psu da normalno njuši trag, sa spuštenim nosom. I sa malo podgušnjaka.
RAMENA su dobro unazad postavljena i nikada nisu preopterećena. Prednje noge su ravne i vertikalne, dobro postavljene ispod prsa. Vrlo je bitno da laktovi budu čvrsti, nisu okrenuti ni napolje ni unutra, a visina lakta je otprilike jednaka polovini visine grebena.
TELO leđna linija je ravna i horizontalna. Grudni koš se spušta do ispod laktova. Prepone su kratke i snažne i nikada nisu previše uzdignute. Butina je mišićava, koleno dobro uzglobljeno, a skočni zglob čvrst i nisko postavljen.
NOGE Prednje noge: Plećka dobro unazad postavljena, ne preopterećena. Prednje noge, ravne i vertikalne, postavljene dobro ispod psa. Dobra masa sa okruglim kostima koje se do šape ne smeju stanjivati. Kratko šaplje. Čvrsti laktovi, niti unutra, niti napolje postavljeni (kao kod baseta), visina lakta približno je jednaka polovini visine grebena. Zadnje noge:Mišićava butina. Koleno dobro uglovano. Čvrst i nizak skočni zglob. Međusobno paralelne.
Šape: Čvrste, dobro zatvorene, dobro uzglobljene sa snažnim jastučićima.
Nokti kratki.
REP je srednje dužine, snažan, veselo nošen, ali ne sme biti savijen iznad leđa ili okrenut prema napred iz korena.Debeo pri korenu, zašiljen pri vrhu. Sa puno dlake, posebno sa donje strane.
KRETANJE leđa moraju ostati ravna, bez uvijanja. korak je slobodan i dalek,ili galopirajuc bez visokog podizanja nogu. Zadnje noge daju snažan potisak. Noge u kretanju moraju ostati ravne i paralelne bez tendencije širenja i približavanja. DLAKA je kratka, gusta i otporna na vremenske uslove.
BOJA dozvoljavaju se sve priznate boje pasa goniča,osim jetreno smeđe boje. Vrh repa mora biti beo VISINA u grebenu je:min=33 cm, a max=40cm(16 inch), u Americi do 15 inch.
TEŽINA od 13-18 kg.
GREŠKE svako odsupanje od gore napisanog.
N.B. mužjaci moraju da imaju dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštnena u skrotum.
Nemački špic je potomak psa iz kamenog doba nazvanog "Canis familiaris palustris Ruthimezer", kao i kasnijih sojeničkih pasa i starih rasa srednje Evrope. Mnogobrojne rase su nastale od špiceva. U zemljama van nemačkog govornog područja vučiji špic se naziva - keeshond. a mali i patuljasti - pomeranski špic.
Zemlja porekla :Nemačka
Istorijat: Nemački špic je potomak psa iz kamenog doba nazvanog "Canisfamiliaris palustris Ruthimezer", kao i kasnijih sojeničkih pasa i starih rasa srednje Evrope. Mnogobrojne rase su nastale od špiceva. U zemljama van nemačkog govornog područja vučiji špic se naziva - keeshond. a mali i patuljasti - pomeranski špic.
Opšti izgled: Špicevi se odlikuju lepim dlačnim pokrivačem, koga čini i raskošna podlaka. Posebno je upadljiva snažna griva (kragna) na vratu i kitnjasto odlakan rep, koga ponosno nosi iznad leđa. Lisici sllična glava, sa okretnim očima, špicaste male uši daju špicu odvažan izgled.
Proporcije: Odnos visine grebena i dužine tela je 1:1.
Karakter: Nemački špic je uvek oprezan, živahan, privržen svom vlasniku, veoma lako uči, i lako se uzgaja. Njegovo nepoverenje prema stranim osobama i nedostajući lovački nagon čine ga idealnim čuvarem kuće i imanja. Robusnost, otpornost na vremenske neprilike i dugovečnost su njegove prednosti.
Glava
Gornji deo: Srednje velika špicasta glava, posmatrana odozgo najšira je pozadi i klinasto se sužava ka vrhu nosa. Posmatrano sa strane uočljiv je srednji čeoni prelaz. (stop)
Njuška: Nije duga i stoji u proporcionalnom odnosu prema lobanji. Nos: Nosna pečurka je okrugla i mala.Potpuno je crna, a kod braon pasa tamno braon. Poželjan je blago ovnujski nosnik. Usne: Nisu opuštene,priljubljene su sa zatvorenim uglom usana. Crno su pigmentisane osim kod braon pasa, gde su i usne braon boje. Zubalo: Vilice su normalno razvijene. Kod vučijeg, velikog i srednjeg špica zubalo je makazasto i kompletno (42 zuba). Kod malog i patuljastog špica zubalo je makazasto, ali se toleriše neznatan nedostatak premolara. Dozvoljeno je i klještasto zubalo. Obrazi: Blago zaobljeni, ne ispupčeni. Oči: Srednje velike, duguljastog oblika, koso postavljene, tamno obojene.Očni kapak je crno pigmentisan, a kod braon pasa je tamno braon. Uši: Male i postavljene blizu jedno drugom. Trouglaste, špicaste visoko usađene i uvek uspravne sa čvrstim vrhom. Vrat: Srednje dug vrat povezan sa telom širokom osnovom. U potiljačnom delu blago zaobljen, bez podgušnjaka i pokriven grivi slilčnom dlakom.
Telo
Gornja linija: Počinje od vrha uspravno nošenih ušiju i ide u blagom luku preko kratkih ravnih leđa. Kitnjasto zavijen rep, koji delom pokriva leđa, zaobljuje siluetu. Leđa: Visoki greben izdiže se neprimetno iznad, po mogućstvu, kratkih, ravnih, čvrstih leđa. Slabine su kratke, široke i snažne. Sapi: Široke i kratke, nisu padajuće. Grudi: Duboke, dobro zasvođene. Predgrudi su dobro izražene. Donja linija: Grudni koš se prostire što je moguće više unazad. Stomak je blago prikupljen. Rep: Visoko usađen, srednje dug, odmah u korenu na gore i unapred preko leđa zavijen, čvrsto priljubljen uz leđa, odlakan veoma kitnjasto. Prednje noge: Ravne, čvrste u širokom frontu. Plećke: Plećka duga, unazad koso postavljena. Sa približno isto dugom nadlakticom gradi ugao od 90 stepeni. lopatica je dobro mišićava i dobro povezana sa grudnim košem. Lakat: Lakatni zglob je znažan, priležući uz grudni koš i nije isturen u polje. Ugao nadlaktice sa podlakticom je 45 stepeni. Podlaktica: Srednje dužine u odnosu na grudni koš, čvrsta i potpuno ravna. Sa zadnje strane dobro odlakana. Došaplje: Snažno, srednje dugo sa podlakticom gradi ugao od 20 stepeni. Šape: Po mogućstvu male, okrugle, zatvorene, mačije, sa dobro zaobljenim prstima. Nokti i jastučići su crni, a kod braon pasa su tamno braon. Zadnje noge: Veoma su mišićave i do skočnog zgloba bujno odlakane. Ravne su i paralelne. Butina i potkolenica: Približno su iste dužine i u kolenom zglobu blago uglovane. Koleno: Koleni zglob je znažan i u kretanju nije postavljen niti unutra niti napolje. Došaplje: Srednje dužine, veoma snažno, i u odnosu na podlogu stoji pod pravim uglom. Šape: Nisu tako okrugle kao prednje, ali dobro zatvorene sa jedrim jastučićima. Boja noktiju i jastučića je po mogućnosti tamna. Kretanje: Nemački špic kreće se sa dobrim potiskom, "tečno" i elastično u lakom koraku. Koža: Dobro prileže uz telo bez nabora Dlaka: Nemački špic ima duplu dlaku: dugu, pravu, odstojeću pokrivnu i kratku, gustu kao vata podlaku. Glava, uši, prednje strane prednjih i zadnjih nogu i šape su sa kratkom i gustom dlakom. Preostali deo tela odlakan je dugom i bogatom dlakom, koja nije talasasta, kovrdžava ili kuždrava. Na leđima nije razdeljak. Vrat i plećke pokriva gusta griva. Zadnja strana prednje noge je dobro odlakana, zadnje noge od sapi do skočnog zgloba raskošno odlakane. rep je žbunasto odlakan.
Boja:
Crni špic: Kod odlakanosti crnog špica podlaka kao i koža moraju biti tamne. Na gornjoj površini boja je kao crni lak bez belog ili belih oznaka.
Braon špic: Treba da je ravnomerno, jednobojno tamno braon.
Beli špic: Dlaka treba da je čisto bela bez primesa pre svega žućkastih, koje se specijalno na ušima često sreću.
Oranž špic: Treba da je ravnomerno jednobojan srednje jačine po sistemu RAL (Internacinalni registar boja).
Vučije siv: To je srebrno sivi sa crnim vrhovima dlake. Maska nije pretamna, svetlija griva i dlaka na plećkama. Prednje i zadnje noge srebrnosive bez crnih primesa ispod lakta i kolena. Vrh repa je crn. Donja strana repa i dlaka na "pantalonama" (zadnje noge) su svetio srebrnosivi.
Ostale boje: Pod oznakom ostale boje podrazumevaju se svi tonovi boja kao: krem, krem karbonizirana, oranž karbonizirana, crn sa paležom i višebojan. Višebojni moraju imati osnovnu boju belu. Crne, braon, sive ili oranž fleke moraju biti raspoređene po ćelom telu.
Veličina
Svaki varijetet nemačkog špica mora imati, u odnosu na veličinu odgovarajuću masu tela.
Greške: Svako odstupanje od predviđenih tačaka treba smatrati greškom čija će ocena biti u tačnom odnosu prema stepenu izraženosti.
Teške greške: Ravna glava, izražena jabučasta glava, prevelike, presvetle oči, entropijum, nosna pečurka, očni kapci i usne boje mesa. Greške u građi i kretanju. Kod vučijih, velikih i srednjih špiceva nedostatak premolara. Diskvalifikacione mane: Predgriz ili podgriz. Nezatvorene fontanele, Preklopljene uši, monorhizam, kriptorhizam, različito razvijeni testisi ili nepotpuno spušteni u skrotum. Jasne bele fleke kod svih varijeteta veličine.
Cane Corso je tipičan predstavnik molosa, poreklom sa juga Italije i Sicilije.
On je srednje veliki-veliki kompaktni, krupni i mišićavi pas. Trup ima 11% duži nego leđna visina. Leđa su ravna, široka i veoma mišićava. Ima razvijeni grudni deo. Rep je postavljen prilično visoko. U zemljama gde je to dozvoljeno, kupira se ali ne prekratko (četvrti pršljen).
Cane Corso je tipičan predstavnik molosa, poreklom sa juga Italije i Sicilije.
On je srednje veliki-veliki kompaktni, krupni i mišićavi pas. Trup ima 11% duži nego leđna visina. Leđa su ravna, široka i veoma mišićava. Ima razvijeni grudni deo. Rep je postavljen prilično visoko. U zemljama gde je to dozvoljeno, kupira se ali ne prekratko (četvrti pršljen).
Pri mirovanju rep nosi nisko, u hodu je u ravni leđa ili malko iznad. Cane corso ima "mačije šape". Vrat je jak sa vrlo malo "opuštene kože", skoro uopšte je nema (u odnosu na Napuljskog mastifa koji mu je najbliži rođak). Glava je široka, brazda (udubljenje) među očima je izražena. Njuška je široka i ravna. Cane corso ima izrazito bistri pogled, kojim sve oko sebe posmatra i prati. Uši su proporcionalno velike u odnosu na glavu, imaju trouglasti oblik i prebačene su unapred. Mužjaci dostizu visinu 64-68cm, ženke 60-64cm. Težina: mužjaci-45-50kg, ženke-40-45kg. Dlaka je kratka upadljivo sjajna i gusta. Na dodir ne sme da bude mekana! Dozvoljena je široka skala boja (crna, bež, siva, riđa, tigraste varijante itd.), mali beli znaci su dozvoljeni na grudima, oko nosa i na šapama. Oči moraju da budu tamne! Cane corso je hrabri, staloženi, inteligentni, aktivni i verni pas. Jako je povezan za "svoje" ljude i želi uvek da bude uz njih. Boravak odvojeno od porodice smatra za kaznu tako da nije dobro držati ga u kavezu!!! Laje samo kada se stvarno nešto dešava. Nije potrebno da ga učite odbranu-napad, ima to u sebi dovoljno izraženo. Odlično podnosi decu. Strane ljude prvo odmerava, kad vlasnik kaže da je sve u redu onda je led probijen. Prema drugim psima može da se postavi borbeno.
Uči brzo i lako. Potrebno je dogledno vaspitanje od strane staloženih ljudi. Jos odmalena se preporučuje upoznavanje psa sa raznim situacijama, psima i ljudima. Što više ljudi i pasa upozna u najranijem dobu, to će kasnije biti druželjubljiviji. Ne mislite da će zbog toga biti slabiji čuvar! Rado trči pored bicikla, ide na duže šetnje, aportuje i velika je mazulja! Skoro nikad se pri šetnji suviše ne udaljava od vlasnika.
Cane corso, prema zvaničnoj klasifikaciji Internacionalne Kinološke Federacije pripada drugoj grupi, a tu spadaju psi za odbranu i korisni psi. Što se tiče njegovog karaktera, standard ga definiše kao: inteligentnog, energičnog i uravnoteženog, neuporedivog psa čuvara i psa za odbranu. Krotak i privržen gospodaru, ljubitelj dece i porodice, postaje, ako je potrebno, stravičan i hrabar branilac ljudi, kuće i dvorišta.
materijal iz knjige "Il Cane Corso"autori Giuseppe Chiecchi - Giorgio Gualtieri
Cane corso je očigledno jedan aktivan pas, koji ima potrebu da se kreće. Sigurno nije pas za salon, i ne može se od njega očekivati da ostane miran i da spava po ceo dan. To je mišićav pas. Njegove oštre i jasne linije ističu snagu njegovih mišića. Neki klub za vaspitanje ili za dresuru, bio bi za njega odličan način da istroši svoju energiju, a to bi, takođe, bilo i dobro rešenje za vaspitanje psa, naročito za one koji su početnici sa ovom rasom.
To nije tip psa za lickanje. Kod njega nema potrebe da se plašimo da ćemo morati da posvetimo puno vremena estetici. Njegova dlaka je kratka i dovoljno joj je povremeno četkanje, malo češće u periodu linjanja. U ovu svrhu možete da koristite i rukavicu od kaučuka. Mala slabost: obožava da ga češkaju po leđima (kao, uostalom, i mnogi drugi psi).
Cane corso je još uvek veoma malo rasprostranjen pas da bi mogle da se naprave zaista verodostojne statistike vezane za specifične probleme ove rase. U svakom slučaju, ovo je robustan pas, koji, po pravilu, ne zahteva velike veterinarske troškove od vlasnika. Klub za zaštitu ovih pasa zahteva od uzgajivača da budu posebno pažljivi po pitanju displazije, iako kontrole nisu obavezne.
Sa 2.528 upisanih u LOI 1998. godine, Cane corso je dostigao veoma zavidnu rasprostranjenost u Italiji, koja ima sve izglede da se još više poveća. To je zaista iznenađujući rezultat za jednu rasu koja je zvanično priznata od F.C.I.-a tek 1997. godine. Ova rasa, u vremenu iznenadne popularnosti svih molosoida, postiže zavidan uspeh čak i u inostranstvu.
Rasi Cane corso ne nedostaje temperament. Iako po prirodi nije agresivan, treba se dobro pobrinuti za njegovo vaspitanje. Bolje je utvrditi hijerarhiju još dok je štene, tako da ne dozvolite da on dominira nad vama, i da pas uvek ima na umu da je vođa čopora vlasnik, a ne on. Mužjak dostiže kompletnu zrelost tek po navršetku dve godine. Ženka je obično popustljivija i lakše je njome upravljati zbog njene manje veličine. Cane corso je odličan branilac porodice i kuće. S ove tačke gledišta zaslužuje kompletno poverenje. Odbrana vlasnika i njegovih dobara zapisana je u njihovom genetskom nasleđu.
Nije proždrljiviji od ostalih pasa, Čak se, obično, i sam trudi da se obuzda. A nije ni neki tip koji ima posebne želje. Kao i kod svih pasa velike razmere, ne treba mu davati previše hrane odjednom, a naročito ne u vreme koje prethodi velikim fizičkim naporima, kako bi se izbegla torzija stomaka. Dobra navika je davati mu dva obroka dnevno.
Cane corso je srednje veliki - veliki kompaktni, krupni i mišićavi pas.Trup ima 11% duži od visine u grebenu. Leđa su ravna, široka i veoma mišićava. Ima razvijen grudni deo. Rep je postavljen prilično visoko. U zemljama gde je to dozvoljeno, rep se kupira, ali ne prekratko, do četvrtog pršljena.
Mužjak
Ženka
Cane Corso je odličan pas čuvar, veoma veran i izuzetno odan članovima porodice, a sa nepoznatima rezervisan. Ima zaštitnički stav ali ipak ume da napravi razliku između prijatelja i neprijatelja. Instinkt mu kaže kada da postane neustrašivi odbrambeni pas za svog gazdu, svoju teritoriju, kuću i ukućane.
Cane Corso je obično miran pas, laje samo kada izuzetno neuobičajena situacija to zahteva. Iako spada u veliku rasu, ovo je odličan kućni pas. Atletski je građen. Ovoj rasi je potrebna socijalizacija i kao sa svakom velikom rasom, vlasnik bi morao da psa nauči osnovnoj poslušnosti. Odlično slaže sa decom, prema njima se ponaša zaštitnički ali i nežno. Svestan je dečije bespomoćnosti i nevinosti. Ima stabilno ponašanje i temperament.
Cane corso odano voli svoju porodicu. Ovoj rasi je potrebno dosta pažnje i rada u smislu obuke. Obožava da bude uključen u svakodnevne porodične aktivnosti i nikako nije preporučljivo samo ga pustiti u dvorište - i to je to. On može podneti sve vremenske uslove ali ono što neće podneti je odvojenost od porodice i zajedničkih aktivnosti. Nikada neće odlutati od kuće, uvek je u blizini vlasnika. Potrebno mu je dosta kretanja i vežbe. Duge šetnje i trčanja su mu svakodnevna potreba.
CANE CORSO
Chien de Forte Race; Corso-Hund; Perro Corso
FCI Klasifikacija: Grupa: II - Pinceri i šnauceri, Molosi i Švajcarski pastirski psi
Sekcija: 2 - Molosi
Podsekcija: 2 -Planinski tip
Bez radnog ispita
Cane Corso je tipičan predstavnik molosa, poreklom sa juga Italije i Sicilije.